Nekontrolirano nakupljanje zapaljive prašine predstavlja latentni rizik za veliki broj proizvodnih i industrijskih aktivnosti. Jedini način na koji se opasnost može prevenirati jest stalni rad na obuci osoblja, i stroga politiku kontrole sigurnosti i zaštite na radu.

Trajna zaštita sigurnosti radnika unutar i izvan radnog okruženja jedan je od najvažnijih aspekata koji svaka tvrtka ili organizacija mora uzeti u obzir, ako želi uspješno i učinkovito poslovati. Za postizanje tog cilja važno je razmotriti sve rizike koji mogu nastati u svakoj od industrijskih ili proizvodnih aktivnosti gospodarstva. Osobito one koje su neprimjetne, ali mogu dovesti do nesreća s tragičnim ili smrtonosnim posljedicama. Jedna od ovih ‘nevidljivih opasnosti’ jest i prekomjerno nakupljanje tzv. ‘zapaljive prašine’.

Za većinu ljudi ona je praktički nepoznata, premda je uzrok velikog broja tragičnih nesreća diljem svijeta, vrlo često s teškim posljedicama, kako po zdravlje radnika, tako i po okolnu infrastrukturu.

Jedan od primjera jest i nesreća zabilježena u srpnju 2015. godine u Bosleyu u Velikoj Britaniji, gdje je u eksploziji mlina za drvo, koji je pripadao drvnoj tvrtki Bosley Wood, poginulo 12 radnika a još 4 su teško ozlijeđena. Neke od tih opasnih čestica potječu od tvari za koje se zna da su zapaljive u prirodi – kao što su drvo, laki metali i različiti kemijski elementi, uključujući salitru i sumpor.

Ali mogu doći i iz drugih, nepoznatijih i neočekivanih izvora, kao što su naizgled bezopasni poljoprivredni proizvodi, uključujući žitarice, začine i duhan. Čak je i tekstilna industrija ‘sklona’ ovakvim nesrećama, o čemu nažalost svjedoči i nesreća u tvornici u kineskom Harbinu 17. ožujka 1987., kada je iznenadna detonacija lanene prašine nakupljene u okolišu usmrtila 58 radnika, a njih 177 zadobilo je teške opekotine.

Što je točno zapaljiva prašina?

Tehnički, zapaljiva prašina, poznata i kao eksplozivna prašina, sastoji se od finih čestica materijala koji nastaju kao nusproizvod onih proizvodnih procesa u kojima se koriste zapaljive sirovine. Ove čestice mogu stvoriti opasnost od eksplozije kada se suspendiraju u zraku, u određenim koncentracijama i pod određenim uvjetima kako bi potaknule iznenadno izgaranje. Da bi se to dogodilo, potreban je samo jedan izvor paljenja, koji često može biti potpuno nenamjeran. Primjerice, iskra nastala trenjem između dvije naizgled bezopasne metalne površine kao što su škare i radni stol.

Ako je koncentracija prisutne prašine vrlo visoka, nastala eksplozija, u slučaju iznenadnog izgaranja, može biti vrlo opasna i obično će dovesti do uništenja imovine i vrlo teških ozljeda, ili čak smrti onih koji se zateknu u blizini. Vrlo vjerojatno eksplozija neće biti ograničena samo na okoliš ili područje najbliže točki paljenja, već će se proširiti na ostale objekte tvrtke, druge domove ili okolnu infrastrukturu.

To se, primjerice, dogodilo u kolovozu 1997. u Francuskoj, kada je u eksploziji skladišta žitarica u Société d’Exploitation Maritime Blayaise smrtno stradalo 11 administrativnih službenika, a ozlijeđena je još četvero zaposlenih koji su se u tom trenutku nalazili u zgradi blizu mjesta detonacija. Ova kolateralna šteta nastaje jer se početni val eksplozije općenito snažno širi izvan zatvorenog prostora u kojem je nastalo izgaranje, što također istiskuje zapaljivu prašinu u druge objekte. Kao rezultat toga, više prašine će se pomiješati s kisikom u zraku, uzrokujući drugu, treću ili čak četvrtu eksploziju. Sve će ovisiti o količini zapaljivog materijala nakupljenog u okolišu.

Neke od tih eksplozija mogu se dogoditi čak i unutar drugih strojeva ili spremnika, jer se tlačni val i vatra mogu širiti kroz sustav ventilacijskih kanala. Upravo u tom trenutku eksponencijalno raste rizik za živote ljudi, kao i mogućnost da se uništi velika količina infrastrukture i opreme, pa čak i cijele zgrade.
Neki primjeri industrijskih procesa koji obično stvaraju zapaljivu prašinu su drobljenje, mljevenje, rezanje, glodanje, poliranje i piljenje. Čak i moderni poslovi 3D ispisa također mogu stvarati zapaljivu prašinu, osobito ako koristimo smole ili polimere u kombinaciji s drugim zapaljivim proizvodima.

Kako prevenirati i(li) suočiti se s ovim rizikom?

Zapaljiva prašina je, kao što smo i naveli, latentna opasnost koja utječe na širok raspon industrija i radnih okruženja. Međutim, jedan od faktora koji najviše povećava rizik od nesreća sa smrtnim posljedicama jest taj što u većini slučajeva i poslodavci i radnici nisu bili svjesni postojanja neposredne opasnosti.
Rizik od neznanja raste eksponencijalno jer su zapaljive čestice prašine praktički nevidljive ljudskom oku. To pogoduje njihovom nakupljanju u sredinama gdje se ne mogu otkriti golim okom. Posljedično, to podrazumijeva da tvrtke moraju poduzeti trajne mjere kako bi očuvale sigurnost svojih radnika, kao i integritet svojih objekata. Jedna od najvažnijih i očitih preventivnih radnji je osmisliti, implementirati i primijeniti rutine čišćenja jasno utvrđene internim propisima. Ove mjere također moraju biti poznate cijelom osoblju, kako operativnom tako i rukovodećem. U tu svrhu preporučljivo je provesti razgovore i stalnu obuku u svim aktivnostima koje nose rizik od ove vrste nezgode.

Uz to, ključno je osigurati da svo osoblje ima radnu opremu, poput odjeće ili alata, pravilno pripremljenu kako bi se izbjegao rizik od paljenja u visokorizičnim okruženjima. To podrazumijeva primjenu jednostavnih mjera kao što su, primjerice, nepušenje, nošenje odijela bez metalnih kopči i nošenje cipela s gumenim potplatom.

Na isti način, kako bi se izbjegle opasnosti uzrokovane prekomjernim nakupljanjem zapaljive prašine, kako u zatvorenim prostorima, tako i unutar strojeva i infrastrukture, moraju se koristiti sakupljači prašine, posebni filteri i sustavi za kontrolu zraka programirani da izdaju trenutna upozorenja u slučaju bilo kakve koncentracije više od normalne.

Isto tako, moguće je koristiti digitalne kontrolne liste kojima se utvrđuju prethodni parametri kontrole okoline, iz kojih možemo provoditi stalnu kontrolu minimalnih i maksimalnih razina koncentracije prašine koje moraju biti na mjestu, a prema karakteristikama poslova koje obavlja poduzeće.