Kada se u učenju udruže različite generacije – svi pobjeđuju!

22. travnja 2022.

Tema: Orsus grupa

Međugeneracijsko učenje poboljšava dobrobit svih, jača zajednicu te pomaže u rješavanju složenih problema. Zato ima svijetlu budućnost.

Međugeneracijsko učenje započelo je onog trenutka kada je jedna generacija počela prenositi vještine koje su stvorili na sljedeću generaciju. Ono što je bitno – međugeneracijsko učenje također je uvijek bilo recipročno. Naime, mlađe generacije nastavljaju suočavati se s izazovima postojećih tradicija, ali i mijenjaju prakse koje su stvorile prethodne generacije – sve za dobrobit razvoja cijele zajednice.

Međutim, u posljednje vrijeme ovo područje učenja privlači sve više pozornosti jer su potencijal i prednosti međugeneracijske interakcije postali jasniji: pokazalo se da kontakt i učenje među različitim generacijama osnažuju sve sudionike, njeguju međugeneracijsku solidarnost i promiču uključenost i jednakost! Čini se da je međugeneracijsko učenje također korisno u rješavanju složenih društvenih pitanja kao što su klimatske promjene.

Stvaranje prostora za međugeneracijsko učenje

U mnogim europskim zemljama stanovništvo brzo stari i mnoge generacije iste obitelji obično su žive u isto vrijeme, no mogućnosti međugeneracijskog učenja često su oskudne. Stručnjaci upozoravaju kako smo trenutno u situacijama koje nazivaju ‘generacijski orijentiran način života’.

Domovi za njegu, obrazovanje i skrb u ranoj dobi, škole i radna mjesta – neka su od očitih mjesta u kojima su generacije poprilično odvojene. No, mnogi od tih konteksta nastoje stvoriti i ponuditi nove ‘podijeljene stranice’ za više generacija kako bi učili jedni od drugih.

Štoviše, obitelj još uvijek predstavlja jedan prostor za međugeneracijsko učenje, obiteljske strukture su male premda ljudi ne žive nužno u blizini svojih roditelja ili drugih članova obitelji. Zato stručnjaci savjetuju da treba osigurati uvjete za susrete među generacijama izvan obitelji. Ovo izvanobiteljsko međugeneracijsko mjesto može se nazvati ‘zajedničkim mjestom’.

Međugeneracijsko školovanje novi je primjer ovakve vrste dijeljenja i učenja. Naime, sve je više interesa za financiranje razvoja međugeneracijskih sela i preoblikovanje gradskih prostora. Stvaranje ovih zajedničkih stranica multidisciplinaran je zadatak. On mora uključiti i dizajnere, i arhitekte, ali i programere krajobrazda, kao i političke i razvojne strukture društva.

Uvjeti za međugeneracijsko učenje se ne događaju slučajno, nego se planiraju

Bella Kerr, službenica za međugeneracijski razvoj u Generations Working Together, organizaciji posvećenoj međugeneracijskom radu u Škotskoj, primjerice, naglašava nužnost stvaranja prilika za međugeneracijsku razmjenu. Preporuča da se pri planiranju bilo kakvih projekata ili aktivnosti obavezno uključe različite generacije kad god je to moguće.

Kerr se nada da će budućnost donijeti više mogućnosti za međugeneracijsko učenje, te da će ono postati dio sustava formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja. Na taj način svi članovi društava mogu imati koristi od učenja tijekom svog životnog vijeka.

Ali moraju li prostori za međugeneracijsko učenje biti fizički? Ne nužno – barem ako pitate Ad Geudensa, jednog od kreatora aplikacije za belgijski jezik parlangi. Geudens, koji je i sam bivši učitelj nizozemskog, primijetio je da su mnogi umirovljeni profesori jezika propustili podučavati druge, a kako se sam osjećao beskorisno, tako je počeo tražiti rješenje koje mu je omogućilo da nastavi dijeliti svoje znanje.

Putem njegove aplikacije zainteresirani za učenje novog jezika mogu se povezati s izvornim govornicima. Učenici su obično mlađi, a jezični mentori stariji. Jedna od misija aplikacije je stoga i povezivanje različitih generacija, što se obično događa samo u obitelji između unuka i djedova i baka.

Međugeneracijski pristup može se primijeniti na mnoga područja

Postoje i posebna područja interesa koja su dovedena u kontekst međugeneracijskog učenja, kao što su klimatske promjene. Ako na klimatske promjene gledamo kao na hitno stanje koje se događa sada, ali su ga izazvale generacije u prošlosti i koje će osjetiti generacije koje dolaze, možemo vidjeti kako su sva pitanja oko održivosti u svojoj srži – međugeneracijska u svojoj srži!

Da bi se našla rješenja potrebno je stvoriti uvjete za međugeneracijsko učenje. Potrebni su dijalog, međusobno poštovanje i prilike za značajne zajedničke susrete pripadnika različitih generacija. Uloga Grete Thunberg u raspravi o klimatskim akcijama, primjerice, jedan je od najboljih primjera kako su  međugeneracijska pitanja došla u prvi plan.

Ova polazišta vrijede i kada se raspravlja o drugim problemima. Naime, klimatske promjene podsjećaju nas da sva pitanja s kojima se suočavamo kao društvo imaju međugeneracijski aspekt! Programi međugeneracijskog učenja mogu pomoći u rješavanju i demografskih promjena i stvoriti solidarnost tijekom životnog ciklusa.

Kroz svoj rad, Kerr je uvidjela kako se međugeneracijskom aktivnošću može pozabaviti širokim spektrom pitanja i briga kao što su nejednakost, društvena izolacija i usamljenost te zdravlje i mentalno blagostanje.

“Korištenje programa međugeneracijskog učenja ojačat će društveni kapital i veze, stvarajući socijalnu koheziju u zajednicama. Dobro djeluje u borbi protiv stereotipa kao što je ageizam usmjeren na mlade i starije, može pomoći u rješavanju demografskih promjena i stvoriti solidarnost tijekom životnog ciklusa”, kaže Kerr.

U Parlangiju je međugeneracijski pristup upotpunjen inovativnim metodama učenja jezika. Kao učitelj, Geudens je uvijek pokušavao stvoriti prilike za učenje jezika s izvornim govornicima, budući da je tradicionalne metode učenja jezika smatrao vrlo teorijskim. Sastanci putem aplikacije imaju ‘viši’ cilj – stvaranje prilike za učenje i podučavanje jezika u neformalnom okruženju kroz razgovor. Dakle, svrha nije pružanje formalnih satova jezika. Teme biraju sami sudionici, pa učenje jezika i međugeneracijska razmjena postaju neodvojivi.

Ključevi uspješnog međugeneracijskog rada

I Kerr i Mannion ističu kako je međugeneracijsko učenje puno više od zbližavanja različitih generacija kako bi učili jedni o drugima. Mannion naglašava da je važno da napori prema međugeneracijskoj razmjeni uključuju i međugeneracijsku i obrazovnu dimenziju. Takvi napori često nastoje riješiti i cilj poboljšanja međugeneracijskih odnosa i zajednički se baviti nekim širim problemom ili temom.

Kerr dodaje da međugeneracijski rad ima dalekosežne prednosti koje nisu ograničene samo na sudionike.

“Međugeneracijski programi su više od ‘feel good aktivnosti’. Od njih obostrane koristi imaju svi sudionici, kao i volonteri, osoblje, članovi obitelji, organizacije i zajednica, a mogu uspješno sudjelovati i u rješavanju problema u lokalnoj zajednici.

Povezani članci