Detekcija plinova: Prag između života i smrti

28. ožujka 2022.

Tema: Orsus grupa

Osim tehnologije i primijenjenih procesa digitalizacije, uspjeh ovog procesa ovisi o osposobljenosti odgovornog osoblja, učinkovitosti otkrivanja različitih kategorija rizika, sposobnosti pravodobne reakcije i adekvatnom održavanju dijelova koji rade u sustavu

Ako analiziramo važnost učinkovitosti i produktivnosti u uspjehu svake tvrtke, bitno je uvijek naglasiti pitanje sigurnosti. To podrazumijeva da svaka organizacija osmišljava i provodi pažljivi program prevencije rizika, u kojem primjenjuje potrebne radnje kako bi se spriječili incidenti koji se lako mogu pretvorit u sigurnosne rizike i potencijalne smrtonosne nesreće.

Jedan od proizvodnih sektora koji zahtijeva veću osjetljivost, stručnost i specijaliziranu predanost za obavljanje ovog zadatka jest industrijsko područje. Među širokim spektrom radnji koje se primjenjuju u ovom konkretnom segmentu tržišta, specijalnost poznata kao ‘detekcija plina’ igra temeljnu ulogu u spašavanju života i imovine.

Opasnost i za zaposlenike i za one koji žive ili rade u područjima u blizini tvrtke

Detekcija plinova uglavnom se primjenjuje u kemijskoj ili petrokemijskoj industriji te u svim onim tvrtkama čija je osnovna djelatnost vezana uz rukovanje i/ili skladištenje tvari koje mogu generirati otrovne, zapaljive ili onečišćujuće plinove. Rizik koji je povezan s rukovanjem ili skladištenjem ove vrste tvari predstavlja opasnost i za zaposlenike i za one koji žive ili rade u područjima u blizini tvrtke. Isto tako, to implicira vrlo veliku vjerojatnost stvaranja ozbiljne štete na infrastrukturi same tvrtke, ali i u njenom neposrednom okruženju. U slučaju nesreće sve bi to dovelo do ozbiljne financijske i materijalne štete, te proizvodne krize, društvene uzbune i ozbiljnog utjecaja na javni imidž organizacije.

Iako ovaj industrijski faktor sam po sebi nosi visok rizik, moderni sustavi za detekciju plina pružaju optimiziranu razinu sigurnosti u procesu proizvodnje, skladištenja i prijenosa proizvoda koji mogu biti eksplozivni, otrovni ili gušeći.

Sustavi koji djeluju u situacijama neposredne opasnosti

Ovi su sustavi danas također dio digitalne transformacije, koja se ogleda u automatiziranim tehnološkim rješenjima koja su pod kontrolom uz pomoć online centrale posvećene ovoj specifičnoj funkciji. Također, moguće je koristiti sustave koji rade zajedno s mrežama za detekciju požara, kroz posebnu funkciju praćenja razine plinova.

U svakoj situaciji neposredne opasnosti, oba sustava su programirana za izdavanje trenutnih upozorenja i s dovoljno vremena za primjenu korektivnih reakcija ili reakcija evakuacije (po potrebi).

Ove radnje mogu biti različitih vrsta, kao što su:

  • Zatvaranje elektromagnetnih ventila.
  • Rezanje kroz zapaljive materijale.
  • Aktiviranje odgovarajućih planova za hitne slučajeve, odnosno zaštićene industrije, implementiranih u svakoj tvrtki.
  • Obavijest za alarmne centre ili centre za upravljanje hitnim situacijama, javne ili privatne.

Specifične metodologije plinova

Međutim, osim općeg načela predostrožnosti, svaki proces otkrivanja može varirati ovisno o vrsti plina.

S ove točke gledišta, zadaci se fokusiraju na tri specifične klase plinova:

1. Eksplozivni plinovi

U tim slučajevima, mjerenje rizika je u rasponu od 0 do 100% na univerzalnoj ljestvici donje granice eksplozivnosti ili LEL. Osnovni sigurnosni propisi pokazuju da atmosfera u radnom okruženju uvijek mora biti ispod granice LEL. To će omogućiti otkrivanje prekomjerne emanacije ili nakupljanja plina u bilo kojem okruženju, čak i ako je ta koncentracija manja od kisika. Na taj način je moguće primijeniti odgovarajuće sigurnosne mjere prije nego što se stvori stvarna opasnost od eksplozije.
Naprotiv, ako emanacija prelazi 100% raspona LEL-a, područje u kojem dolazi do curenja ili koncentracije plina bit će u neposrednoj opasnosti od eksplozije. Stoga je ključno ne dosegnuti ovaj prag kako bi se očuvala netaknuta sigurnost onih sredina koje mogu raditi u opasnosti (kao što je, na primjer, rafinerija goriva).

2. Otrovni plinovi

U slučaju tvari kao što su amonijak, sumporovodik, CO ili CO2, između ostalih, sustav detekcije radi s PPM ljestvicom (čestica na milijun). Ova mjera je korisna kako bi se zaštitilo osoblje ili okolna zajednica od bilo kakvog opasnog izlaganja plinu.
Sve vrijednosti moraju se učinkovito kontrolirati sustavom za detekciju koji izdaje pravodobna upozorenja i istodobno aktivira planove za hitne slučajeve ili reakciju, kada koncentracija otrovnih plinova u okolišu približava ili prelazi ove najveće dopuštene vrijednosti.

3. Asfiksirajući plinovi

To su, među ostalim, tvari poput dušika i CO2 čija koncentracija može uzrokovati smrt u zatvorenim prostorima kao što su podzemne galerije, spremnici, ribnjaci ili kanalizacijski sustavi. Ovaj se rizik vrlo lako može spriječiti samo uz korištenje detektora kisika i O2, koji mogu analizirati i kvantificirati prisutnost i koncentraciju obje kemijske komponente u zraku.

Važnost održavanja sustava za detekciju

Međutim, uspjeh sustava za detekciju ne ovisi samo o njegovoj djelotvornosti i učinkovitosti, niti o njegovoj većoj sofisticiranosti. Bitno je i provoditi stalno održavanje, jer njegov rad ovisi uglavnom o ispravnom obliku široke mreže senzora i sondi (katalitičkih, elektrokemijskih ili infracrvenih, između mnogih drugih opcija).
S vremenom se ove komponente troše, gube sposobnost detekcije ispuštanja plinova, a šanse za kvar u cijelom sustavu postupno se povećavaju. Stručnjaci preporučuju, općenito, povremeno mijenjati sonde i prema strogo određenim rasporedima. Oni mogu varirati između tri, četiri ili pet godina, ovisno o korištenoj tehnologiji i naznakama proizvođača.

Povezani članci